„Jezik je posteljica u kojoj smo rođeni, organ kojim osećamo i mislimo, govorimo i ćutimo, pamtimo i zaboravljamo, umiremo i sahranjujemo se u njemu. Srpski jezik je mali jezik, ali jezik velike književnosti i plodne duhovne tradicije. Jezik kadar da iskaže najtananije prelive misli i najdublje kategorije pojma. Vodeći računa o srpskom jeziku vodimo računa ne samo o istoriji i tradiciji već i o budućnosti koja nam pripada."
„Miodrag Popović je Srpskom rječniku dao naziv knjiga-pamtivek, Radomir Konstantinović pak govori o knjizi-raskovniku, koja otključava vidljive i nevidljive brave. Miro Vuksanović uvodi pojam azbučni roman. Ova knjiga je i jedno i drugo i treće. I mnogo više od toga. Ona zahteva izrazito uvećanje čitalačke optike. A ipak je samonikla i sveznadarna. Sa krošnjom u apstraktnim pojmovima, sa korenom u predmetnom jeziku." (Boško Suvajdžić, „Knjiga o Vuku", ALBATROS PLUS, 2018)