Štampa
Pogodaka: 2193

natasa

Kako je verbalno nasilje postalo naša svakodnevica, istraživali su učenici Medicinske škole iz Čačka. Svoja zapažanja predočili su na tribini, zajedno sa svojom profesorkom Natašom Vasiljević.

Svi se možemo naći na meti ili biti deo verbalnog nasilja. Najčešće primere susrećemo svakodnevno, psovke, ogovaranja, komentare na račun izgleda, težine karakterističnih pokreta…

 – Želeli smo da se suočimo sa verbalnim nasiljem, da postanemo svesni kakve mentalne slike u nama izazivaju teške reči, da preispitamo sebe i tako osvešćeni uspostavimo kontrolu i pronađemo odgovor u tim situacijama. Primeri koje su učenici su navodili su tipični, razmatrali su i mehanizme reagovanja zbog ismevanja, ruganja, omalovažavanja… – navela je Nataša Vasiljević, profesorka filozofije i medicinske etike.

Sve te primere verbalnog nasilja na koje svakodnevno nailazimo, učenici su i naučno objasnili. Osim video predstavljanja, slušaocima su na tribini podelili bedževe sa natpisom: “Ne prljaj jezik!” Pripremili su panoe i flajere koji prikazuju najučestalije primere verbalnog nasilja.

Srednjoškolci i profesori nam daju rešenje zašto ne bi trebalo reagovati na verbalno nasilje. Najbolji primer istakla je Nataša Vasiljević u priči o dva monaha:

– Među monasima je vladalo uverenje da najstarijeg, koji je živeo u jednom udaljenom manastiru, nikako ne mogu da uvrede. Jedan mladi monah se našao odvažan i pokušao je da iskuša starca. Nekoliko dana je provodio sa njim i upućivao mu najpogrdnije reči. Stariji čovek nije reagovao. Kada više nije mogao da izdrži, mlađi monah ga je upitao: ”Danima ti svašta govorim, kako to da ti ne reaguješ“. Starac ga je upitao: ”Kome pripada poklon koji si hteo nekome da daš i taj čovek odbije da ga primi?” Ovaj je odgovorio: ”Meni”. ”Kome onda pripadaju i teške reči koje nisam hteo da prihvatim”, pitao je stariji monah.

Takva je bila i poruka srednjoškolaca, da zlu ne odgovaramo zlom. U suprotnom, svi smo saučesnici.

SOKRATOVO SITO

Još jedan primer zašto ne bi trebalo odgovarati na verbalno nasilje uočljiv je i u priči “Sokratovo sito”.

Jednog dana Sokrat je sreo poznanika koji je hteo da mu ispriča glasinu o Diogenu.

Poznanik: “Znaš li šta se priča o Diogenu?”

Sokrat: ”Da li je istina to što hoćeš da mi kažeš“?

Poznanik: “Nisam siguran”.

Sokrat: “Ima li nešto dobro u toj priči?”

Poznanik: “Naprotiv!”

Sokrat: ”Kako ta priča može meni da koristi?”

Poznanik: “Ne znam”.

Sokrat: “Nemoj da mi govoriš ako ne znaš da je to istina, nema ništa dobro u sebi i nije kosrisno!”