Štampa
Pogodaka: 419

divan fokraU četvrtak, 26. maj  u OŠ "Vladislav Petković-Dis", Zablaće uručene su nagrada za učeničke radove po naslovu pesme Kad bih bio pesnik.

Rukovodilac Školske uprave u Čačku Slađana Parezanović učesnicima se obratila prigodnom besedom:

"Poštovani pesniče, dobitniče Disove nagrade, poštovani učenici, kolege nastavnici, direktori škola, roditelji, poštovani gospodine Trifunoviću, poštovana Dubravka, lepo je što je ponovo maj, lepo je što se ponovo okupljamo u Zablaću tradicionalnim lepim povodom i što ponovo slavimo napisanu reč.

Neću vam oduzeti mnogo vremena, jer smatram da ono što se iznedrilo iz pera naših mladih stvaralaca zaslužuje vaše vreme i pažnju, ali imam potrebu da pred vama ponovim ono što je pre dve večeri, na skupu u Naučno-tehnološkom parku u Čačku, izrekla prof. dr Rajna Dragićević. Skup je pod okriljem Ogranka Vukove zadužbine u Čačku organizovala moja koleginica, prosvetna savetnica Danijela Кovačević Mikić.

Oni koji su Filološki fakultet završili u Beogradu možda su imali sreće da im profesorka Rajna bude predavač, a oni koji se za te studije tek spremaju možda će imati tu sreću. Profesorka je u svom predavanju govorila o leksici, o rečničkom fondu našeg srpskog jezika u prošlosti i danas. Navela je mnogo primera o tome koliko se u 19. veku, koji je davno ostao iza nas, brinulo o rečima koje će se upotrebiti u svakodnevnom obraćanju, o tome da jezik uzvišeno zvuči i u svakodnevnoj komunikaciji. Potom je govorila o načinu na koji se izražavamo danas, o rečima koje se u našem jeziku danas grade. Nove reči su, prema profesorkinim rečima, uglavnom smišljene s namerom da unize, omalovaže i uglavnom imaju pežorativno značenje koje se pripisuje pojedincu ili nekoj pojavi. Želeći da na neki način započnu rat za lepotu našeg jezika profesorka Dragićević i dve njene koleginice sa Filološkog fakulteta pozvale su učenike naših škola i učenike iz škola iz dijaspore da predlože najlepšu reč našeg jezika po njihovom mišljenju.

Na javni poziv pristiglo je 950 reči, među kojima su najviše puta ponovljene ljubav, porodica, sreća, majka, hvala... To je ono što, rekla je profesorka, budi nadu. Ja bih dodala i ono što potvrđuje da su deca među nama sačuvala osećaj za ono što je najuzvišenije.

Tako i ovaj praznik lepe pisane reči, na koji svake godine podstiče Gradska biblioteka „Vladislav Petković Dis” budi nadu da ima vas koji pored dobrog baratanja tabletom, računarom i mobilnim telefonom poznajete još jednu veštinu, veštinu stvaranja i pisanja. Nastavite da je razvijate i negujete, nastavite da pišete. Pisanje i ono lepo što ispod vaše ruke izađe može biti snažno oružje protiv besmisla, snažan bedem od poplave onoga ružnog što nas zapljuskuje svakoga dana.

Hvala vam što pišete, hvala vašim nastavnicima koji, nadam se, pokušavaju da vam pomognu da tu veštinu razvijete, hvala Biblioteci koja nas svake godine okuplja ovde. Verujem da bi se i veliki pesnik našeg jezika ponosio vama. Кada vam ponestane inspiracije, vratite se njemu, njegovim najlepšim pesmama „Možda spava” i „Među svojima”, vratite se srpskoj književnosti, i ne odustajite nikada od borbe za najlepše reči srpskog jezika, od borbe za najlepši srpski jezik".