Projekat "Jedan dan u mojim cipelama" koji je Kancelarija za mlade Čačak realizovala u saradnji sa Udruženjem studenata sa hendikepom ima za cilj dopiranje do svesti što većeg broja ljudi o barijerama sa kojima se mladi sa hendikepom svakodnevno suočavaju.
Kako je to obavljati svakodnevne jutarnje radnje ne videvši ništa? Da li možete da zamislite da igrate bilo koju društvenu igru u potpunom mraku? Kakav može biti put od škole do kuće, oslanjajući se u potpunosti na osobu pored sebe, a ne na svoje čulo vida?
Mladi koji su bili deo ovog projekta su pre snimanja svake scene izneli svoja očekivanja, svoje potencijalne strahove, a izjava nakon snimljene scene nam govori da je njihovo razmišljanje o konkretnom ograničenju koje su imali tokom snimanja itekako promenjeno i da su socijalne barijere mladih sa hendikepom počeli mnogo "dublje" da sagledavaju.
Da li je bilo lako prići devojci, a nemati mogućnost izraziti se uopšte? Da li su se osećali prihvaćeno, sedeći u društvu, slušajući njihove razgovore i nemati mogućnost učestvovanja u istim?
Upravo to što nije bilo nimalo lako je i doprinelo povećanju razumevanja i povećanju motivisanosti da se svest i kod drugih po ovom pitanju poveća. Neophodno je. Neophodno je razumeti da put od škole do kuće, koristeći štake ili kolica, nije nešto o čemu ne treba razmišljati, nije nešto što predstavlja deo svakodnevnice bez ograničenja. Ukoliko razumemo, bićemo u mogućnosti i da utičemo na prilagođavanje svakodnevnih aktivnosti onima kojima je to potrebno prilagoditi.
Svako od nas zaslužuje istu šansu na život, bez izuzetka.
tekst preuzet sa Facebook stranice Kancelarija za mlade Čačak